Ne znam smije li se ovo izgovoriti u savremenom, supersoničnom, intenzivan razvoj genijalnosti, svijetu, a da ti dijete ne otme socijalna služba pod optužnicom za zanemarivanje, ali rizikovaću – dakle, moja jedinica Biba, od šes’ leta, gleda crtiće!
Da, da, BoKte, GLEDA crtiće.

Ma hajd’ što ih gleda, već što ih i voli. Tako matora i zrela, a bavi se tim glupim djetinjstvom i još nikako da doktorira na puzlama i Lego kockicama. A ni na crtanju balskih princes haljina za svoju savršenu udaju u dvorcu princa KuPalca, vladara daleke zemlje zvane Pusti Snovi Svake Prosječne Djevojčice. Ništa. Izgleda da ćemo efekte njene genijalnosti pričekati do šestog razreda. Šta bi?! Ne možemo svi da budemo genijalni u trećem.
Ovi koji gledaju crtiće moraće ipak da se pomire sa kašnjenjem i zauvijek prihvate da su sazrijevali na vrijeme, a ne prije toga. Što je u Bosni, zemlji genijalaca, i više nego poražavajući „skor“. Moraće da prihvate da su neko vrijeme bili slobodni biti samo glupavo mladunče čovjeka u razvoju, koje se tripa da je Betmen u televizoru i da se svi crtani likovi obraćaju baš njemu. Moraće da se nose sa činjenicom da su sumanuto mahali izmišljenim mačevima i ispuštali čudne borbene poklike, preskačući s kauča na kauč i naivno vjerovali da su dio jedne potpuno izmišljene priče. Strašno. Čemu ta mašta i ti izmišljeni svjetovi. Kome to treba…

Oni malo srećniji biće prekinuti na vrijeme. Negdje na pet do deset minuta u porciji. Taman otprilike u alfa ili teta talasima, na vrhuncu podstaknute mašte, kada ispod sebe zaista budu vidjeli bezdan u herojskom podvigu prelaska u paralelni svijet pred neprijateljem, kroz zvjezdanu kapiju, u poslednjoj sekundi. Dakle, tačno u onim moždanim talasima u potrazi za kojima će im kasnije proteći većina života, jer su baš oni jedini prostor u kom se može sanjati budan. Onaj prostor koji je odgovoran za kreiranje sopstvene im verzije života i stvarnosti. I koji su učenjem prestižne genijalnosti ostavili i zaboravili negdje u djetinjstvu.


No, dobro. Koga briga šta ja pričam. Nisam kompetentna. Knjige kažu i očekivanja su jasna – nema zaglupljivanja. Idi slaži kockice i uči se biti genijalan. I marš u realnost. Poruka je jasna – drž’ se šablona i uspjećeš dogurati do kraja. Koliko si i da li ćeš biti srećan, nije previše ni važno. Nisu ti to ni roditelji, ni babe ni dede.. A zašto bi i ti bio?

 

Advertisements