nationalism1

Ma *ebite se nacionalsti. Širom svijeta, a i vi oko mene i do mene. Nek ste mi i sunarodnici i komšije i susjedi, idite, više, u vražju mater svi zajedno. Ma nosite mi se s očiju i vi i vaša glasna, bitna, pre*ebena istorija i vaše porijeklo i podrijetlo i koje bio prvi – kokoš il jaje. Od svega ne zna se, jedino, ko je manje bitan na ovoj planeti.
Ma gubite se s vašom ideologijom s moje, s punim pravom, a i jedine, zemlje. S moje djedovine, moje očevine, iz moje domovine i s mog prostora za život. Ko vam je dao za pravo da stvarate buku i da mi uznemiravate čula? Ja hoću mir!
Nosite mi se s očiju i vi i ti vaši nacionalistički poklici i urlici i zastave i sav primitivizam i divljaštvo kojim ste mi zatrovali svijet. S kojim ste uništili moj divni, savremeni 21-vi vijek i vratili me u *ebeni 19-ti. S kojim ste mi upropastili i zemlju i budućnost, s kojim ste me osiromašili i doveli na nivo preživljavanja. S kojim ste mi od svakodnevnice načinili kavez, oduzeli mjesto pod suncem i pravo na život i rad. S kojim ste mi odzeli sposobnost da se krećem svijetom i upoznajem sa različitim kulturama i narodima i zakovali me u ovaj *ebeni zatucani prostakluk! Ne mogu vas više gledati u tom nacionalističkom zanosu, a od gađenja mi se, načisto, povraća. Ma gadite mi se svi, diljem Evrope i svijeta.

Ma gubite mi se zajedno s onima što vas vode, što vas svojom armijom podrške čine, udruženi sa tim vašim svetinjama i religijama. Gubite mi se s očiju sve dok ti isti, i kroz istoriju i danas, stoje iza smrti i jednog nedužnog čovjeka na planeti i ne čine ništa da to zaustave. Ma gubite se ubice i vi koji ih podržavate, svi zajedno širom svijeta. Gubite se uništitelji i razarači sreće i blagostanja nedužnih ljudi, gubite se sadisti i bezbožnici. Ja neću da budem dio vas. Ne, jer za mene je ljudski život svetinja.
Sramoto ljudska nepreglednih razmjera poigravaš se bestidno sa narodom, sa njihovim uvjerenjima, stradanjima, nadanjima, strahovima, strepnjama kako bi sebi dala prostora za postojanje. Kako bi sebi stvorila ideološko ropstvo i kritičnu masu za sopstveni opstanak, manipulaciju, vladanje, bogaćenje, ratovanje, isterbljivanje.
Sramoto ljudska ništa ti sveto nije pa ni ta nacija ni vjera na koje se pozivaš i kojima se koristiš.

Nationalism A German cartoon published in 1914 displaying the fear of attack from France and Russia.

Nosi se bagro divlja i prokleta, dovoljno si mi već upropastila život.
Jedva da sam deset ljeta disala punim plućima i živjela život dostojan čovjeka, od kojih se prvih pet ni ne sjećam jer sam bila beba, a već mi se bliži i trideset pet. Jedva je nešto malo mog života svitalo u bezbrižnosti i spavalo u miru. Jedva da se sjećam šta znači živjeti u normalnom društvu gdje čovijek ima neku vrijednost, gdje može da sneva i planira. Jedva se sjećam sigurnosti društva kojem si važan i koje o tebi brine. Jedva da se sjećam srećnog lica svojih roditelja, kojima je odavno izbrisan osmjeh sa lica, a sada te gledam kako, na isti način, upropaštavaš život i mom djetetu.

Ma *ebi se nacionalzmu. Ma *ebi se tri stotine puta. Što mi se više i duže guraš i naturaš pod nos, to te više mrzim. Ma mrzim te iz dna duše. Što me više ubjeđuješ da mi treba biti važnije koja sam nacija pa makar hljeba ne jela, to mi je više jasno koliko sam ti nevažna i koliko ne brineš da li ću preživjeti glad. Što duže traješ to mi je jasnije kakva budućnost mi dijete čeka, u tvom krilu. Pa da rađam, jel da (?), da volim i podižem, odgajam i život ulažem tebi za brojnost i gledam kako mi dijete propada gineći za tvoje ofucane ideale nedorečene prošlosti i izmanipulisane budućnosti, kojima mlatiš praznu slamu i mažeš mu oči, dok mu, za širokim leđima istorijsko-medijske naduvanosti, skrivaš pravu istinu o njegovoj svrsi postojanja – onoj tebi za korist. Da gledam kako propada u neimaštini, izmanipulisano, prevareno i iskorišteno, hraneći se, možda, nacionalnom sviješću (?), dok beskrupulozniji kupe kajmak njegove naivnosti, nekog (kao) patriotizma, ljudskosti i dobrote, podsmijavajući se njegovoj bijedi negdje sa Bahamskih ostrva, iz raskoši velelepnih vila!
A ne gospodo nacionalistička.
Neće moći. Ne dok ja rađam i dok me se išta, ikoliko, i malkice pita! Pa nije moje dijete stvar. Nije ti moje dijete predmet. Nije moje dijete ovaca u stadu da mu zapovjediš lijevo, a ono ode lijevo. Pa nisam ja rodila stoku za vuču. Nisam ti ja rodila žrtveno jagnje. Moje vam neće doći na panj. Ne dam!
Moje je dijete čovjek, vrijedan poštovanja. Moje je dijete život vrijedan poštovanja. Moje dijete zaslužuje budućnost. Moje dijete je, i te kako, važno ljudsko biće, meni najvažine, i daleko, daleko bitninije od vas i vaših ideologija koje se krvlju hrane da bi opstale. Moje dijete je slobodno misaono biće, s dušom i emocijama, kojem ovaj svijet pripada jednako koliko i svima drugima i nikad vam ga neću dati na poslušnost.
Ma ko ste, pa, vi?
Niko.
Moje dijete i ja smo druga dimenzija, a vi u njoj gospodo, vašom mišlju i idejom, uopšte ne postojite!

 

Advertisements