Vrlo je važno na koji način doživljavate svoju pripadnost, i gdje, misaono, vidite svoje mjesto pod suncem. Iz moje perspektive, problem je u horizontalnom ili vertikalnom posmatranju sebe, kao dijela cjelokupnog ljudskog društva.
          Objasniću vam šta mislim.
aftermathmondays-1273444891
          Horizontalno znači da se poistovjećujete sa sudbinom većeg dijela ljudske populacije, gledajući s aspekta cijele planete, i da oslonac i podršku tražite u onima sličnim vama širom svijeta – duž iste horizontale. Vertikalno znači da određujete svoju poziciju poistovjećujući se sa sebi sličnim, u već postojećoj društvenoj hierarhiji, unutar jedne države, i da od vrhovne vlasti očekujete zaštitu i protekciju – duž jedne vertikale.
U oba slučaja vi se priklanjate onima za koje smatrate da dijele iste životne prilike kao vi i zajedničku sudbinu. Onima sa kojima ćete se, udruženim snagama, izboriti za zajedničke ciljeve i bolje životne uslove.
          No, kada imate sliku svijeta koji izgleda ovako kako on izgleda danas, jako je teško zamisliti mu drugačiji oblik. Kada je društvo isparčano na stotine malih društvanca, a vi živite kao dio jednog od njih u uvjerenju da je to jedini način, sudbina vašeg malog društva je vaša jedina realnost. I, vi ste veoma vertikalni.
           Ja vas razumijem. Ja znam da njegujete nacionalni i vjerski identitet iz straha da vas oni sa drugim, ne bi prisvojili. Znam da volite vaše očevine, prezimena, naslijeđa i da vas je strah da to nepravdom ne izgubite. Znam da osjećate odgovornost za ono što su vaši preci, kroz istoriju, izborili sopstvenom žrtvom, i da ne možete dozvoliti da to olako nestane. Znam da teško praštate ratove i sve izgubljene živote. Znam da su vam srca slomljena od žalosti i tuge, da ste povrijeđeni i na emotivnom i na mentalnom i na duhovnom i na fizičkom nivou, i da ste se, u nepravdi, stisli uz braću po vertikalnoj ideologiji, u okvirima ucrtanih granica, vjerujući da je to vaše jedino utočište. Znam da ste prestrašeni, nepovjerljivi, poučeni raznim lošim iskustvima i da  sumnjičavo, i sa dozom rezerve, čitate čak i ovaj tekst, pitajući se šta stoji iza njega.
Znam, i zato ću vam reći. Stojite vi. Jer ja sam vi. Ja sam jedan od vas. Jedno „malo“ i „nevažno“ ljudsko biće. Ja sam obični čovjek. Jer, obični narod je svugdje isti, ma kako se to činilo. Jer obični je narod samo broj, bez imena i adrese. Jer obični je narod predmet raznih manipulacija, eksploatacija, političkih igrarija, i dokazivanja sile. Obični je narod prvi na udaru i onaj čiji je život najmanje vrijedan.

          Ja od vas ne tražim ništa, osim da na trenutak zamislite da je Homo sapiens sapiens nastao tek danas, i da se zapitate šta bi u svijetu postojalo u domenu društvenih odnosa, da smo tek na početku. Da se zapitate da li smo stvoreni da se dijelimo i da li nam istinski smeta suživot s bilo kim, dok god imamo svoj sopstveni životni prostor. Ja od vas tražim da se u toj misli, na trenutak, zadržite, a u današnjoj stvarnosti zapitate ko vam je po stradanju, izgubljenom pravu na život, oduzetim snovima, neprospavanim noćima, preživljenim strahovima, neizvjesnim budućnostima, bliskiji. Onaj koji vam stvara granice prema drugima, koji vas odvaja, diže u rat i koji vas „vodi“, ili onaj koji je izgubio i kuću i dom, i djecu i porodicu, i vjeru i nadu, i život. Ja od vas tražim da se, samo, na trenutak zapitate ko ste zaista, bez nametnutih nacionalnih, vjerskih, političkih, kulturoloških, mentalitetskih, vaspitnih, istorijskih identiteta. Ja od vas tražim da se zapitate koliko ste čovjek i koliko možete da razumijete da je vaš jedini pravi identitet ovaj ljudski. Ja od vas tražim da ne zatvarate oči, stišćući se u zidove vašeg, za sad, mirnog društvanceta, vjerujući da ste na sigurnom. Ja od vas tražim da ne zanemarujete ćutanjem onaj dio vaše sopstvene odgovornosti za svo zlo i nepravdu koje trpite, i koju trpe vaši srodnici širom svijeta.

          Stoga, ja vas molim da uočite da se ovi ratovi vode na bojnim poljima pozicioniranim u domenima životnog prostora nedužnog običnog naroda. Da se vode nad življem i među življem i sa življem „bezvrijednih“ života, čijim se oduzimanjem stiče vlast  i gradi dominacija. Da se vode među onima koji ga nisu tražili, niti trebali. Da se vode među onima koji ga ne razumiju i ne opravdavaju. A da ga vode oni koji su bezbjedni, čija djeca mirno spavaju, kojima ne manjka ni slobode ni mira ni prostora. Oni koji su prisvojili naš svijet i vladaju njime. Stoga, ja vas molim da se, makar misaono, globalizujete, horizontališete, a zatim podjelite na izmanipulisane i manipulatore, na robove i robovlasnike, na sluge i vladare, na „obične“ i one koji su se uzdigli. Ja vas molim da razgrnete terete indentiteta i oslobodite svoju moć, svoju snagu i slobodnu volju. Ja vas molim da se po njoj prepoznate, osjetite i ujedinite u ljudsku masu, i ljudsku rasu, i s tom silom povratite pravo na dostojanstvo, pravo na život, pravo na mir. Ja vas molim, jer, ja nas volim!
Advertisements