Postoji određena vrsta sažaljenja koju osjećam prema ljudima koji ne vide dalje od sopstvenog ega. Sažaljenja utemeljenog na toleranciji prema slabima i nejakima, u ovom slučaju onima koji zbog nedostatka samopoštovanja, hrabrosti, inteligencije ili nečeg četvrtog, nisu u stanju prihvatiti svoju nesavršenost.

einstein-ego

Dakle, ega kojim se popunjavaju rupe ličnosti nastale usljed nedostataka svijesti o važnosti razvoja sopstvenog mišljenja i to, ponajviše, sopstvenog kritičkog mišljenja. Onog mišljenja kojim bi ta ličnost bila u stanju sagledati i samog sebe isto onako kako sagledava druge.
Dakle, ega koji je slobodno rastao uz nesposobnost uma da ga prepozna, posmatra i ograniči mu kretanje i preuzimanje apsolutne vlasti nad njim.

Taj ego je, obično, toliko predimenzioniran da zaklanja i pritišće svaki pokušaj razmišljanja i objektivnog sagledavanja sebe i svijeta oko sebe. Ta osoba toliko luta, od laži i samoobmane do sljepoće i neznanja, da je nesposobna čak i da nasluti koliko svjetlosnih godina je udaljena od istine o sopstvenom biću. Ta osoba je, skoro pa, zaboravila da je ikad postojala kao ličnost i živi u uvjerenju da misli svojom glavom, vjerujući da je ego ona i ne razdvajajući sebe od ega.

Ugađajući svemu onome sto ego postavi pred nju, ona misli da ugađa sebi.

Ne umije duboko da promišlja, jer veliki ego smatra da odmah zna sve najbolje odgovore. Ne umije da prihvata krivicu, jer savršen ego ne griješi.

Zbog toga je ovakva osoba veoma površna i, skoro, potpuno onemogućena da razumije druge i drugačije od sebe. Njene emocije su veoma plitke, iako se njima čini drugačije.

Samokritičnost je za ovakve osobe nepoznata, jer je, po njihovom poimanju sebe, već bila prisutna i naprosto zanjemila pred svim tim kvalitetima shvativši da tu nema šta da se mijenja niti dorađuje.
One obično misle da su proces izgradnje svoje ličnosti, taj trnovit put uspona i padova, prošli davno prije svih, stekli mudrost i da je ono sto sad imaju-nepogrešivost, rezultat toga. Teško se daju uvjeriti u drugačiji stav, čak i kad bi im to bilo od koristi.

I dok egom, samouvjereno, vjeruje da posjeduje superiornost, nadmeno smatrajući da je najpametnija i da je poželjna i omiljena u svakom društvu, ovakva osoba je, skoro, uvijek potajno nesrećna, jer je ne umije da prihvati stvarnost i sve oblike njene nesavršenosti. Zbog toga postaje nepoželjna, odbačena i usamljena. Kako se njen ego teško nosi sa odbijanjem, tješi se novom epizodom samoobmane i sve dublje tone u laž o samoj sebi.

Advertisements